Osnovna škola Darda

IVAN KUKULIĆ, JEDINA PLESNA ZVIJEZDA NAŠE ŠKOLE:

Još da naučim pet do jedan!

Iako su počeci bili s metlom, Ivan danas izvrsno pleše jive i valcer * S Dunjom je zablistao na božićnoj priredbi!

Ples me usrećuje, zabavlja i dobro ispunjava moje slobodno vrijeme, tvrdi Ivan Kukulić, 13-godišnji sedmaš i jedina plesna zvijezda naše škole. Možda baš zbog plesne točke Kukija i Dunje, njegove plesne partnerice, posljednju božićnu priredbu svi proglašavaju najboljom do sada!

Već treću godinu trenira latinoameričke i standardne plesove u Sportskome plesnome klubu Havana u Osijeku. S Dunjom Ćaletom, učenicom četvrtoga razreda OŠ Petrijevci, pleše oko godinu dana, a s natjecanja su ponijeli čak sedam medalja, jednu zlatnu, tri srebrne i tri brončane. Nagrade su mu, naglašava, podigle samopouzdanje te je još više zavolio ples.

Najbolje mu, kažu, idu jive i valcer, jedan latinoamerički i jedan klasični ples. Želja mu je usavršiti sambu. Kod Dunje bih, dodaje Ivan, promijenio samo njezinu zgrčenost. Također bih volio da naučimo pet do jedan, odnosno stav stopala u obliku patke, otvorenih prema van, točnije u obliku slova V.

U nedavno završenome popularnome TV-showu Ples sa zvijezdama favoriti su mu bili Mila Horvat i Robert Schubert. Zato što dobro plešu, koraci su im točni i djeluju jako opušteno, no nije mu krivo što su bili drugi. Pobjednike, Neru Stipičević i Damira Horvatinčića, također, smatra odličnima. O žiriju misli da je pravedan, tek da je Milka Babović preblaga, a Davor Bilman ponekad prestrog.

Kao i za svaki sport, pa tako i plesni, potrebna mu je oprema. Bijelu košulju kupim u bilo kojoj prodavaonici, a hlače mi se posebno moraju šivati, jer se izrađuju od posebnoga materijala. Sviđa mi se i haljina moje partnerice, no ne volim kada stariji plesači stavljaju šljokice i puder na sebe, objašnjava Ivan i dodaje: Ples je skup sport. Mjesečna je članarina 200 kn, cipele 400-500 kn, odijelo oko 200 kn, odlazak na turnire oko 500 kn i još privatni sati.

Međutim, početak mu nije bio nimalo bajan. Kada sam prvi put došao na trening, govori Ivan, bio sam jako uzbuđen i mislio sam da mi se neće svidjeti. Tek nakon godinu dana, shvatio sam kako mi se ples doista sviđa. Tada sam dobio i prvu partnericu, Stelu. Plesali smo zajedno možda pola godine, ali je ona odustala zato što smo dosta loše prolazili na natjecanjima, što mene nije jako dirnulo. Znao sam, ako nastavimo plesati zajedno, kasnije će biti i bolji rezultati. Pa sam nastavio plesati s metlom, zapravo - sam. Čak sam htio i prestati plesati, ali je nešto u meni govorilo da nastavim. Kasnije sam dobio dvije nove partnerice, no i one su odustale. Mislio sam da nitko ne želi plesati sa mnom. Opet sam se vratio na početak, nisam više volio ples. Na kraju je napokon došla Dunja!, zadovoljno će, sada, Ivan.

Za sve što je postigao, zahvalan je sestrama, koje su ga nagovorile da proba s plesom. Kada sam bio mali, uvijek sam radio neke plesne korake. Trenirao sam svašta, košarku, rukomet, nogomet, ali se ni u čemu nisam pronašao, priča Ivan. Kada sam tek počeo trenirati, bojao sam se ikome reći, jer sam mislio da će mi se rugati. Ali, kasnije su moji roditelji, koji su vrlo zadovoljni i ponosni mnome, pokazali razrednici medalje, koja je pred cijelim razredom rekla da treniram ples. OK su to primili. Čak su neki isto htjeli započeti s plesom, prisjeća se Ivan svojih početaka.

I što, na kraju, zaključiti nego da se upornost i ljubav uvijek isplate! Bravo, Ivane!

Tena Magušić-Dumančić, 7.r.