Osnovna škola Darda

IVAN JANJIĆ, UMIROVLJENI NASTAVNIK TJELESNOGA ODGOJA U NAŠOJ ŠKOLI I POZNATI RUKOMETNI TRENER:

Svaki mi je dan ispunjen! Uvijek sam aktivan!

Volim provoditi vrijeme u voćnjaku, vinogradu i vrtu. Žao mi je što ranije nisam provodio više vremena sa svojom obitelji, koja mi je oduvijek podrška u svemu što radim!, ističe nastavnik, prisjećajući se, ujedno, i svoje obitelji i svojih početaka *  Za iznimna postignuća i doprinos od osobitoga značenja za razvoj sporta u Republici Hrvatskoj, jedini je u Baranji koji je primio nagradu za životno djelo!

Amra Hodžić, 8.c

Bivši nastavnik tjelesnoga odgoja u našoj školi i poznati rukometni trener, Ivan Janjić, 2008. godine službeno je otišao u mirovinu. No, u pravu, zasluženu mirovinu otišao je tek početkom ove školske godine! Do tada je svakim radnim danom vodio treninge, a vikendom i po dvije utakmice. Možemo reći da je tek započela njegova mirovina! Čime se sada zabavlja?

Svaki mi je dan potpuno ispunjen. Volim provoditi vrijeme u voćnjaku, vinogradu i vrtu. Uvijek sam aktivan. Žao mi je što ranije nisam provodio više vremena sa svojom obitelji, koja mi je oduvijek podrška u svemu što radim!, ističe nastavnik, prisjećajući se, ujedno, i svoje obitelji i svojih početaka.

Priča mi da je rođen u Bošnjacima. Prva četiri razreda osnovne škole pohađao je u rodnome mjestu. Daljnje školovanje nastavio je u Županji. Od 5. do 8. razreda pješačio je do škole šest kilometara, isto toliko i nazad. Kada je krenuo u gimnaziju u Županji, koja je bila udaljena osam kilometra od njegova doma, putovao je biciklom. Kako je bio obično dijete, kao i sva ostala djeca toga doba, nastavnikov tata morao je prodati kravu kako bi svome sinu kupio polovni bicikl! Žrtvovao se za školovanje svoga djeteta! A danas je mojim vršnjacima svijet nezamisliv bez automobila i ostalih prijevoznih sredstava!? Za vrijeme ljetnih vrućina, nastavnik se rashlađivao kupanjem u Savi.

Od svoje 13. godine trenirao je u Gimnastičkome društvu Partizan. Većinom gimnastiku, a ponekad su igrali rukomet i nogomet. Rukomet ga je počeo zanimati u gimnaziji, kada je igrao za školu. Tada nije bilo rukometnih klubova, već su se samo odigravali prigodni rukometni turniri. Rukometom se počeo baviti oko 1965. godine, kada je na igralištu „od šljake“ više počeo raditi rukomet. Godine 1976. osnovan je rukometni klub u Dardi, a prije toga je asfaltirano prvo igralište u Baranji. Studirao je u Osijeku, na Pedagoškoj akademiji. Cijelo vrijeme radio je u Osnovnoj školi Darda. Od 1991. do 1997. godine radio je u Mohaču, u darđanskoj izbjegličkoj školi, ali i te su godine, kaže, evidentirane u Osnovnoj školi Darda.

Janjićeva Edita Berček – treća golmanica Jugoslavije!

 Iz nastavnikove rukometne škole izišla je i Mira Gorup, koja je odigrala jednu utakmicu za reprezentaciju Hrvatske. Nastavnik je skoro svake godine imao igračica koje su igrale za kadetsku ili pionirsku reprezentaciju Hrvatske. Kao najuspješniju, nastavnik pamti ekipu koja je djelovala od 1981. do 1988. godine. Članice te ekipe bile su kadetske i pionirske prvakinje Hrvatske te treće na Omladinskome prvenstvu Hrvatske. Ipak, najuspješnija nastavnikova igračica bila je Edita Berček, treća golmanica Jugoslavije!

Kao najlošiji rezultat, ostat će mu u sjećanju završnica državnoga natjecanja ŠŠD osnovnih škola, održana u svibnju 2010. godine u Primorsko – goranskoj županiji. Ondje je naša ženska rukometna ekipa pokazala vrlo lošu igru i ponašanje, suprotno očekivanju našega ravnatelja, Janoša Bonija, i roditelja koji su nas bodrili i vjerovali u naš uspjeh. Među najlošijim rezultatima pamti i našu utakmicu protiv Podravke u Koprivnici, u kojoj smo, natječući se u I. državnoj ligi za 1996. godište, također pokazale katastrofalnu igru. Neke cure nisu željele igrati pa su sabotirale ekipu!

Za iznimna postignuća i doprinos od osobitoga značenja za razvoj sporta u Republici Hrvatskoj, nastavnik je dobio najvišu, Državnu nagradu za šport „Franjo Bučar“ za životno djelo! I jedini je u Baranji koji je primio nagradu za životno djelo! Nagradu mu je dodijelio ministar znanosti, obrazovanja i športa, dr. sc. Radovan Fuchs, 25. studeni 2009. u Preporodnoj dvorani u Zagrebu. Teško se, kaže, snalazio kada je prema njemu, na svečanoj dodjeli nagrade, istovremeno bljeskalo dvadesetak fotoaparata. Državna nagrada za šport „Franjo Bučar“ osnovana je 1991. godine, kao sljednica nagrada SR Hrvatske: Majske nagrade fizičke kulture i Republičke nagrade fizičke kulture. Svake se godine dodjeljuje stručnim i javnim djelatnicima u području sporta, sportašima, pravnim i fizičkim osobama koje obavljaju sportsku djelatnost te drugim pravnim i fizičkim osobama zaslužnim za razvoj sporta, 12 godišnjih i 3 nagrade za životno djelo. Nastavnik je 1996. godine dobio godišnju nagradu „Franjo Bučar“, koja je bila uvjet za dobivanje nagrade za životno djelo.

Godine 2008. godine dobio je Županijsku nagradu za životno djelo koja se dodjeljuje za Dan županije, a dobivaju je tri zaslužne osobe iz Osječko-baranjske županije. Za dan Općine Darda 2008. godine dobio je plaketu Općine Darda za iznimna sportska dostignuća. Nastavnik kaže da je priznanje „Zaslužni učitelj Baranje“ jedno od većih njegovih priznanja koja je dobio prije Domovinskoga rata.

Važne su pobjede, još više poboljšanje zdravlja!

 Posebne taktike za uspjeh nema. Rukomet je jednostavna igra, priča nastavnik te dodaje: Treba odigrati 80-90% naših mogućnosti, pogotovo u obrani. Dobra obrane ekipe ili golmana i brza kontra ili polukontra. Ako se ne uspije, četiri-pet agresivnih dodavanja vanjskih igrača i njihova realizacija. Ako se oslobodi krilo, dodati mu loptu i stvar je riješena. Treba znati da se utakmice dobivaju na treninzima!, zaključuje nastavnik.

Na nastavnika Ivana Janjića, dobitnika nagrade za životno djelo, ponosni su svi njegovi bivši učenici i kolege, kao i svi mještani Općine Darda. Osobno, nastavnika ću uvijek pamtiti kao sportskoga velikana, zaslužnoga za moje značajno napredovanje u sportu. Zapamtila sam njegove savjete: U sportu su važne pobjede, ali najvažnije je poboljšanje zdravlja kroz bavljenje sportom. Svatko se treba baviti nekom tjelesnom aktivnošću, pogotovo mlada generacija. Neki će postati vrhunski sportaši, a ostali će biti zadovoljni poboljšanjem zdravlja i sretni za neko novo putovanje, neko novo prijateljstvo…