U kategoriji Samostalni novinarski rad, na Županijskoj smotri LiDraNo 2026. rad je našega osmaša Hrvoja Barišića prosudbeno povjerenstvo predložilo za državnu smotru koja bi se trebala održati u travnju ove godine.

Od ukupno 158 predloženih radova, državno će povjerenstvo morati odabrati samo 15 radova iz cijele Lijepe Naše.

Čestitamo Hrvoju i nadamo se pozivu za njegovim sudjelovanjem na državnoj smotri literarnog, novinarskog i dramskog učeničkog izraza.

Branka Horvat, mentorica

RAZGOVOR S UKRAJINCEM MAKSYMOM BONDIUKOM O UČENJU HRVATSKOGA JEZIKA, ALI I POLITICI I RATU

Govori čak pet jezika, ali razmišlja na jeziku sotone!

Razmišljam na ruskome, ne na ukrajinskome. Kharkiv je blizu Rusiji pa je, stoga, bilo puno ljudi koji znaju ruski. Ali, više ne. Ruski je sada u Ukrajini jezik vraga, priča Maks: Ja sad imam petnaest godina, a otišao sam s deset. Želim svojoj kući, Ukrajina je moja domovina!

Je li strancu teško naučiti hrvatski jezik? Tko bi mi dao bolji odgovor nego moj razredni kolega Maksym Bondiuk, Ukrajinac koji je u moju Osnovnu školu Darda došao u ožujku 2025.!? Jako je zanimljiv i smiješan. Postali smo dobri prijatelji i primjećujem da je sve bolji u hrvatskome.

Kad si prvi put čuo hrvatski jezik? Kako ti je tada zvučao?

Prvi put ovdje u školi. Kada su mi učitelji pokušali nešto objasniti, ništa nisam razumio, odnosno vrlo malo jer su mi hrvatski, ukrajinski i ruski dosta slični, čak do četrdeset-pedeset posto. Učitelji i kolege su mi pomagali pa mi je bilo lakše.

Je li ti bilo teško naučiti prve riječi? Koje su bile najteže?

Uf, moram se sjetiti. Veljača, primjerice. Siječanj i ostale mjesece lako sam naučio, ali veljača mi je bila problem. I brod, zato što je na engleskome bread pa zamijenim te riječi. Teška su mi i slova č, ć, š i ž jer je ukrajinska abeceda drukčija. Na primjer, imamo ï i još neka druga slova.

Kako danas učiš hrvatski? U školi, s prijateljima, pomoću interneta…?

Po dolasku u Hrvatsku, hrvatski me dva mjeseca učila učiteljica Elizabeta. Igrali smo se, učili pomoću fotografija i prezentacija i baš mi je bilo zanimljivo. Sad puno bolje znam. Pomogli su mi, također, i razred i prijatelji s kojima često igram nogomet.

Što napraviš kada netko ne razumije što govoriš?

Probam reći na engleskom ili ruskom jer je ponekad slično hrvatskome. Puno puta mi se dogodi da me pogrešno shvate pa mi se onda smiju, no ja to ignoriram.

S prijateljima hrvatski, kod kuće najviše njemački

Kako to da si baš kod nas došao u školu i kako ti je?

Zbog rata, s mamom sam prvo otišao u Njemačku i ondje bio dvije-tri godine. Moj je razred bio pun imigranata. Bilo je mnogo nas Ukrajinaca s kojima sam mogao razgovarati na materinskome, ali je bilo i puno međuvršnjačkoga nasilja. Bullying su većinom radili arapski imigranti. Cijelo su vrijeme napadali jednog dečka. Ipak, u Njemačkoj mi je bilo bolje jer smo imali veliku kuću, a ovdje ne. Ondje je mama upoznala mog očuha i zato smo se preselili u Baranju. Ovdje je dobro što je bullying skoro zanemariv i što mi do škole treba samo petnaest minuta pješice. Do njemačke škole trebalo mi je prijeći više od deset ulica, a u Ukrajini, trideset minuta. Ovdje mi se sviđa jer smo u školi pet ili šest sati, dok je u ukrajinskoj i njemačkoj školi nastavni dan bio sedam ili osam sati. U Ukrajini sam išao i u puno veću školu. Bilo je čak pet paralelnih razreda, a ovdje imamo samo a, b i c. Međutim, ovdje ne razumijem biologiju i kemiju, sve mi je novo. I još uvijek, nažalost, nisam nikoga sreo ili upoznao s kim bih mogao pričati na ukrajinskome.

Čim si živio u nekoliko država, moraš znati puno jezika. Koje sve znaš i koje želiš naučiti?

Znam pet, hrvatski, ukrajinski, ruski, engleski i njemački, a želim naučiti i talijanski, španjolski i japanski. Hrvatski govorim samo s prijateljima, a kod kuće najviše njemački. S mamom pričam ukrajinski, a s očuhom njemački i u zadnje vrijeme sve više hrvatski. S malim bratom razgovaram na ruskom, a mama na njemačkom. Mama baš ne zna puno engleskog pa joj pomognem, a ja ga učim dok igram računalne igrice, na školskome satu ili gledam i slušam neke videe na YouTubeu i razgovaram s prijateljima. Kod kuće sam, u trećem razredu, počeo učiti engleski u školi i imao sam peticu.

Nedostaje li ti dom u Ukrajini?

Da. Želim se vratiti. Tamo su mi baka, djed, mačka, prijatelji… Čujem se s njima svaki treći dan. I moj biološki otac, ali ne znam je li živ. Njima je jako teško jer moja obitelj nema puno novca, a još je i inflacija. Stalno padaju granate pa moraju ići u podrum. Granate su padale još kada sam ja bio kod kuće. Iako i ovdje imam prijatelja, u Ukrajini su bili brojniji. Puno smo bili vani i družili se, vozili električne romobile. Igrali smo nogomet i u dvorani, bili smo banda. S njima sam pričao ruski i zato sad znam najbolje ruski. Razmišljam na ruskome, ne na ukrajinskome. Kharkiv je blizu Rusiji pa je, stoga, bilo puno ljudi koji znaju ruski. Ali, više ne. Ruski je sada u Ukrajini jezik vraga.

Što misliš o tome ratu koji još uvijek traje?

Mislim da je to sve jako glupo, sve je uništeno. Ukrajinci mrze Ruse, a Rusi Ukrajince. Ondje više ne možeš pričati ruski jer je to jezik sotone. Ne možeš ništa kupiti ako pričaš ruski. Nitko ne voli Putina. Za Ukrajince Zelenski je najljepši. Za mene su obojica kaka. Mislim da je i ukrajinski loš zato što odlazi na sastanke s predsjednicima, gleda Trumpa kao kralja, a pokušao je osuditi Poljsku, Slovačku i Mađarsku jer nisu htjele kupiti ukrajinsko žito. Ja sad imam petnaest godina, a otišao sam s deset. To traje već pet godina! Želim otići svojoj kući do svojih mačaka, bake, djeda i prijatelja! Ukrajina je moja domovina!

U koju se srednju školu misliš upisati? Što želiš biti kad odrasteš?

Ne znam. Još ne razmišljam o tome, niti pričam s mamom. Želio bih biti nogometaš, možda. Dobar sam u obrani, imam dobar pass. Trebam poraditi na nekim vještinama, učiti dribling i šuteve, kao i ojačati mišiće. Inače sam vrlo brz. U Ukrajini sam bio najbrži u školi.

Umjesto zaključka, pitao sam i Maksove učiteljice je li strancu, mome prijatelju Maksu, teško učiti hrvatski kao drugi jezik.

Najviše voli usmeno, pogotovo uz kifle i loptu

Maks kaže Ja to ne razume ili Ne znat, a najčešće A što to?, čime pokazuje iskrenu želju za učenjem, kaže naša učiteljica hrvatskog jezika Ljubica Krašnjak: Rado se uključuje u sve aktivnosti, trudi se, surađuje, nikada ne odustaje. Zrači pozitivom. Jezik često miješa s ukrajinskim, a pisano izražavanje teže mu je od usmenog. Učenicima je vrlo zanimljiv i drag, osobito tebi, Hrvoje. Odlično ste se povezali i često se nadopunjujete šalama. Jednom si napisao da voliš kruške. Nedavno je Maks tvoju rečenicu vješto ubacio u svoj sastavak i napisao da je tijekom praznika jeo ukusne kruške. Naravno, smijeh u razredu.

Elizabeta Nikolić, učiteljica razredne nastave, prva je učiteljica koja je Maksa učila hrvatski: Zanimljivo je da Maks govori četiri jezika, ali nijedan koji znam, tako da nije bilo šanse da ne progovori hrvatski. Bio je brz u usvajanju. Ubrzo nam je dosadilo učenje pomoću Alfine aplikacije pa smo naučene riječi i fraze, dane, mjesece, pozdrave, školski pribor, boje, imenice, glagole, jela, namirnice itd. ponavljali pomoću loptice ili velike lopte. Dodavali smo se, pa sam i ja obnovila svoj njemački. Pokazao je veliku sklonost prema geografiji i priča nas je odvela na sva moguća mjesta u svijetu. Postane pričljiv i uzbuđen pa počne miješati sve poznate mu jezike ne bi li mi objasnio, no kažem mu: „Molim te, na hrvatskom“. Muči se, skače, hvata za glavu, no uspije uz moja ispravljanja. Ima i špragfeler sa slovom R pa je i to malo otežalo komunikaciju. Lijepo je i pisati počeo, no brzo je gubio interes. Lopta mu je bila draža. Često sam nam znala pripremiti kifle ili orašaste plodove jer budemo pregladni. Jednom nemamo ništa. Maks, hoćeš li kiflu? Hajde, odi u pekarnicu kupiti nam. Na to će: Aaa neeee, morat ću govoriti pred nepoznatima! Ne idem!