Osnovna škola Darda

STUDENI 2011.: OSMAŠI S UČITELJIMA I RAVNATELJEM U VUKOVARU

O herojskome gradu na licu mjesta

Dana 28. studeni 2011. učenici osmih razreda OŠ Darda posjetili su Vukovar, grad u kome su mnogi ostavili živote da bi obranili svoje domove i domovinu. Danas, nakon 20 godina, u Vukovar ulazimo Trpinjskom cestom i teško je zamisliti da je to ne tako davno bilo groblje tenkova.

Prvo smo posjetili vukovarsku bolnicu-muzej. Prve granate na nju su počele padati 15. kolovoza1991., a 24. kolovoza1991. bolnica je bila meta avionskoga napada, unatoč oznakama Crvenoga križa. Do 20. studenoga 1991. zbrinula je 4 000 ranjenika. Liječnici i ostalo osoblje danonoćno je radilo u teškim uvjetima, bez dovoljno lijekova, sanitetskoga materijala, struje, hrane, vode… 20. studenoga 1991. godine na Ovčaru je odvedeno i ubijeno 200 ranjenika i bolesnika, od kojih je bilo 18 zaposlenika bolnice. Vidjeli smo rupu u stropu koju je napravila neeksplodirana „krmača“, kronologiju i imena ranjenika i zaposlenika na pločicama uzduž cijeloga zida, podrumske sobe u kojima su boravili…

            Vukovarska vojarna 204. brigade 1991. je bila u rukama JNA i imala veliki značaj u okupaciji i granatiranju grada. Vojarna je danas Memorijalni centar Domovinskoga rata. Prolazili smo kroz prostoriju koja je posvećena prikazu tromjesečne obrane i padu Vukovara. U njoj je poslagano oružje kućne izrade i odjeća koju su vojnici i branitelji nosili. Tu su i replike crteža kako su vojnici JNA vidjeli i prikazivali sebe (supermeni, savršeni ljudi…), ali i kopija kuhinjske krpe na koju su se pougljenom šibicom svi zarobljeni branitelji potpisali, kako bi Crveni Križ znao da su živi i oslobodio ih. U ostalim su prostorijama prikazani aviončići kojima je Crveni križ dopremao hranu i vodu, smrtovnice branitelja koji su ondje poginuli… U dvorištu vojarne postavljeni su pokazni minobacači, topovi, rovovi (u koje smo smjeli ući i razgledavati), tenkovi i mine kakvi su korišteni za vrijeme Domovinskoga rata. Na kraju smo bili u podrumu koji je „uređen“ kao logori u Stajićevu i Begejcima (Srbija), gdje su branitelji odvedeni nakon pada Vukovara.

            Posjetili smo i Ovčaru, mjesto ratnoga zločina koji su počinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi u noći s 20. na 21. studeni 1991. Ubijeno je između 255 i 264 civila i vojnika. Većina su bili Hrvati, ranjenici dovezeni iz vukovarske bolnice. Najmlađa žrtva je 16-godišnji dječak, a najstarija 77-godišnji muškarac. Među njima su bile dvije žene, od kojih je jedna bila trudnica u 8. mjesecu trudnoće, također i francuski ratni dobrovoljac Jean-Michel Nicolier i novinar Radija Vukovar Siniša Glavašević.

Na kraju, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskoga rata. Ono je najveća masovna grobnica u Europi nakon 2. svjetskoga rata. Ondje je 938 bijelih mramornih križeva, od kojih svaki simbolizira jednu žrtvu, ekshumiranu ondje. Najmlađa je žrtva bila šestomjesečna bebica, a najstarija bakica stara 104 godine. Njihovi su križevi izdvojeni. Groblje je podijeljeno u tri dijela: Aleja poginulih hrvatskih branitelja, Aleja umrlih hrvatskih invalida Domovinskoga rata i Aleja civilnih žrtava iz Domovinskoga rata. Pokop na tome groblju imaju pravo svi branitelji, njihovi roditelji i partnerice te ljudi koji imaju veze s Domovinskim ratom.

Nas se Vukovar jako dojmio, sada imamo još više poštovanja prema žrtvama. Zahvaljujući terenskoj nastavi, koju je izvrsno osmislila Sanela Toša Ljubičić, učiteljica povijesti, saznali smo mnogo o herojskome gradu!

                                               Martina Vuk, 8.c